Lenzerheide - Arosa - januar 2014.

                plageton - na Forumu 

Aroza-Lencerhajde je skijalište u blizini grada Kur (kažu, najstariji u Švici), u istočnom delu, nama anjbliže. Jedno od drugog udaljeni sat i po vožnje vozom i autobusom, ali od subote 18.01.2014. povezani su gondolom koja vozi 10 minuta.

Aroza je poznatija od Lencerhajdea verovatno jer je lepše mesto, ali čisto skijaški gledano Lencerhajde je prilično bolje mesto od Aroze. Skijalište Aroza je jedna potpuna golet uz koju se penju žičare i niz koju se spuštaju staze, označene štapovima kao jedinim referentnim tačkama pomoću kojih se može orijentisati u sveopštoj belini. Staze su očekivano dobro održavane, pretežno crvene, vrlo sigurne. Aroza je i značajno manja od Lencerhajdea, barem ako se veličina skijališta meri kilometražom.

Lencerhajde je mesto u dolini koje daje mogućnost skijanja na dva naspramna masiva, tako da je, zavisno od izbora strane, pre podne odnosno posle podne uvek izloženo suncu (ako sija) Ko je bio u Izoli, ima dosta sličnosti. Prelazak sa jedne strane na drugu na skijama je moguć samo u jednom smeru, u suprotnom smeru, potrebno je uzeti skije na leđa i pretabati po mojoj proceni 300-400 metara.

Zapadna "prepodnevna" strana ima dosta kilomatara ali previše plavih staza koje uglavnom služe da povežu delove skijalište, koje bi i pored toga moglo biti i bolje povezano. Čak mislim da Švajcarci u svojoj praktičnosti neke od tih plavih staza u letnje doba koriste kao biciklističke staze što znači da ima dosta ravnih delova koji se prelaze "langlauf metodom". Iako ima 1-2 crne staze, ova strana je uglavnom za skijašku mlađariju jer tu je i fan-park i pista za porodično skijanje.

Suprotna "popodnevna strana" je srce skijališta, bolja je za skijanje, ima duže i zahtevnije staze, tu se nalazi i pista gde se ove godine vozi finalna trka Svetskog kupa. Sa te strane je i gondola Rotorn koja vodi do najvišeg vrha, gde je i vidikovac sa restoranom. Švajcarci ne bi bili Švajcarci da i ovo nisu konstruisali kao multinamenski projekat pošto vidikovac očito funkcioniše leti, a kad je već tu gondola, napravili su i skijašku stazu (crvena) koja je međutim sasvim skijaški neinteresantna osim što svakako treba jednom tuda proći doživljaja radi, pošto dobrim delom vodi preko "galerije" koja je napravljena bočnom stranom planine i koja dosta podseca na tunele kakve znamo iz 3D i AdH.

Najzabačeniji, najmanji i najniži deo skijališta zove se Kurvalden ali ga svakako ne treba preskočiti jer su staze (crna, crvena i plava) zaista izvrsne pod uslovom da su sređene, što nažalost nije bio naš slučaj pošto je bilo mnogo novog snega a domaćini nisu baš bili motivisani da sređuju jer kako rekoh ovaj deo je neusputan i najmanje posećen.

Organizacija skijališta je ispod nivoa koji prosečan Srbin očekuje od Švajcarske koju doživljava kao sinonim za uredenost. Svuda ćete naići na podatak da postoji ski-bus ali to je zapravo običan lokalni autobus u kome ski-pas važi kao karta. Pa i tu su moguće komplikacije jer su kako izgleda neki šoferi skloni da protumače da ski-pas važi samo u radno vreme žičara, mada mi nismo imali problema što se toga tiče (možda zato što smo naišli na majstora iz Banjaluke).

Mape skijališta su mestimično nejasne, a označavanje staza na terenu je najblaže rečeno komplikovano i nepregledno. Gotovo da ništa nije napisano na drugom jeziku osim na nemačkom. Cene po kaficima su recimo kao u 3D, ali ono što iritira to je da ako poručite toplu čokoladu svuda ćete dobiti šolju mleka na pari uz koju je priložena kesica kakaoa (iz samoposluge) pa sami možete da napravite svoju toplu čokoladu koja se u vreme kada sam bio dečak zvala benko. Ponekad čak ski-bifei (kojih i nema tako puno) nemaju ni aparat za espreso nego opet dobijete samo instant-kafu koju vam donesu uz manir (i cenu) kao da ju je zamutio Viljem Tel lično.

Ono što mi je potpuna misterija, to je kako je ta Švajcarska sa svojim cenama konkurentna Francuskoj i Italiji koje za iste ili manje pare omogućavaju viši nivo usluge i skijanja. A ako nešto treba da pohvalim to su klozeti koji su sveprisutni, superčisti i za razliku od FR ne gledaju vas kao dušmana ako upotrebite WC a niste blagoizvoleli sesti u njihov ugostiteljski objekat.

Najsvetlija tačka Aroza/Lencerhajde je ta nova gondola. Vaši drugari su imali priliku da budu u prvoj gondoli koja je prešla u Arozu, fotografije naknadno), slikali se za TV i od domaćina besplatno (!) dobili po jedan čokoladni bombon (što bi rekao naš narod, prebili su rebra na onoj stvari).

Generalna ocena, skijanje svakako nije rđavo i kome se ukaže dobra prilika (kao nama, zahvaljujući Skibusovom aranžmanu imali smo obezbeđenu hranu u hotelu, i tako smo čak prošli i jeftino), ali, komparativno gledano, ovo skijalište nema prednost u odnosu na velika francuska skijališta niti na primer u odnosu na Madonu di Kampiljo. Ko je bio u Izoli/Oronu, recimo da je to ta kategorija skijališta.

Evo posade prve gondole koja je vozila u Arozu. Na licu mesta, 18. januar 2014.

                       plageton - na Forumu